hr gb de it es fr

Natpis kraljice Jelene

Hrvatska kraljica Helena (Jelena) poznata je jedino iz podataka koje crpimo iz njezina glasovitog epitafa, nadgrobnoga natpisa uklesanoga na sarkofagu pronađenom 1898. godine na Gospinu Otoku u Solinu. Ona je osoba i ličnost koja je često u nacionalnoj historiografiji tumačena tek kao dobrotvorka, na način romantične građanske i vjerske prakse 19. i početka 20. st. Njezina je, međutim, važnost bitno drukčija, a uloga koju je imala, sudeći po sačuvanom epitafu, bila je slična ulogama ostalih vladara i vladarica toga doba. Tu su uklesane, uz ostalo, i zadaće koje je morala obnašati kao kraljica, a koje su bile u potpunu skladu s onodobnim dužnostima i obvezama vladara, što su im pripadale i slijedom rimskoga, pa bizantskoga (Justinijanova) prava. To je očevidan dokaz uključenosti hrvatske države toga doba i, kažimo figurativno, hrvatske vladarske kuće, uz ostalo i u duhovni (uljudbeni) sustav tadašnjega svijeta: i europskoga, karolinškoga i istočnoga, grčko-bizantskoga.

Natpisu ćemo posvetiti nešto više pažnje.

Velikom strpljivošću i marom složio je F. Bulić gotovo stotinjak komada razbijenog sarkofaga i restituirao najveći dio teksta kraljičinog nadgrobnog natpisa. Znanstvenici koji su poslije njega čitali te spojene ulomke dopunili su pokoju prazninu na svoj način, no bit je ostala ista. Ovdje donosimo našu varijantu čitanja koja glasi: U ovom grobu počiva glasovita Helena, žena kralja Mihajla i majka kralja Stjepana. Vladala je kraljevstvom. Osmoga dana prije oktobarskih ida ovdje je u miru pokopana, 976. godine od utjelovljenja Gospodinova, indikcije četvrte, petoga mjesečevoga kruga, sedamnaeste epakte, petoga sunčevoga kruga koji se poklapa sa šestim. Ona, koja je za života bila kraljica, postade i majkom siročadi i zaštitnicom udovica. Čovječe, koji gledaš, reci: Bože, smiluj se njenoj duši".

Zašto je taj natpis važan? Najprije zato jer u prvoj rečenici otkriva obiteljsku vezu između dva hrvatska kralja i to putem umrle im supruge, odnosno majke. Zatim, jer je u njemu točno donesen datum smrti kraljice pa je to jedan od malobrojnih točnih i pouzdanih nadnevaka u staroj hrvatskoj povijesti. Pokazuje, nadalje, postojanje salonitanskih tradicija sastavljanja nadgrobnih natpisa, što svjedoči o duhovnoj i kulturnoj razini onodobnoga hrvatskoga društva. Konačno, a to je također vrlo važno, u tom je natpisu sačuvana jedna kratka formula koja otkriva postojanje normi rimskog i bizantskog prava u hrvatskoj državi. U natpisu, naime, stoji da je kraljica Jelena bila zaštitnica siročadi i majka udovica.

Ta uloga zaštitnika i staratelja, naime, nije bila poput koje osobne vrline; pripadala je vladarima i biskupima, pa tako, na primjer, i u nadgrobnome natpisu splitskog nadbiskupa Martina, Jelenina suvremenika, stoji da je on štitio udovice, a siročadi bio otac. Slično piše i u pismu kojim je upravo okrunjeni hrvatski kralj Zvonimir prisegnuo vjernost papi Grguru VII. On obećava da će štititi siromahe, udovice i siročad. Toga hrvatskog bana, naime, bio je okrunio za hrvatskoga kralja papin izaslanik Gebizon u Saloni 1075. godine i to u bazilici sv. Petra i Mojsija, danas zvanoj Šuplja crkva . Eto lijepih primjera koji pokazuju kako je Hrvatska tada bila na razini europskih zemalja. Ove i slične formule, naime, znane su, kako smo već spomenuli, u tadašnjim uljuđenim državama, na primjer u zakonicima Karla Velikoga.