hr gb de it es fr


Gospin otok

Gospin otok, najstarije marijansko svetište u Hrvata, opkoljen rukavcima rijeke Jadro, u srednjem vijeku postaje prvo naselje Hrvata. Na Otoku je u X. stoljeću na mjestu današnjeg crkve sv.Marije, Gospe od otoka (1880.), hrvatska kraljica Jelena sagradila je dvije crkve, Blažene Djevice Marije i svetoga Stjepana. Ovo svetište je 1998. svetište je pohodio i Sv. Otac Papa Ivan Pavao II., poslavši poruku Solinjanima "Čuvajte blago vjere koje vam je povijest povjerila!". Pokraj župne crkve posvećene sv. Mariji, nalazi se izuzetno vrijedan arheološki lokalitet, danas čitav pod zemljom. Uz samo svetište prostire se uređeni travnjak, koji svojim jednostavnim hortikulturnim stilom uređenja poziva na suživot građana s tim prostorom kojim iz dana u dan odzvanjanju dječji povici, smijeh mladih i pjesma vjernika.

Sa sjeverne strane današnje crkve sv. Marije pod zemljom su ostaci trobrodne crkve posvećene sv. Stjepanu. Bila je sagrađena - što je u Solinu gotovo pravilo - iznad građevinskih struktura iz rimskoga doba koje su se prostirale na povećem otoku u delti rijeke. Treba imati na umu da je solinska rijeka u davno doba imala sasvim drukčiji tok, da je prolazila i kroza sam grad, a takav zaključak najbolje potvrđuju ostaci tzv. Šuplje crkve, nekad najveće starokršćanske bazilike u Saloni koja je danas pokraj samoga korita, što, dakako, nije bilo tako kad se na tome mjestu sagradila velika starokršćanska crkva.

Otkriće crkve na Otoku iz starohrvatskoga doba i natpisa uklesana na sarkofagu hrvatske kraljice Jelene dogodilo se, kao što to često biva, sasvim slučajno. Na Otoku je, naime, nakon što je 1875. godine stara crkva izgorjela, na njenu mjestu sagrađena 1880. godine nova, današnja. Kad su se potom, 1898. godine, otpočeli kopati temelji za zvonik, otkriveni su ostaci starih zidova. Taj je nalaz privukao pažnju tadašnjeg ravnatelja Arheološkog muzeja u Splitu don F. Bulića, koji je zaključio da je vrijedno prići istraživanjima. Uskoro su u predvorju otkrivene crkve bili otkopani ulomci natpisa, a među njima jedan sa slovima HEL. Bulić je uočio da se radi o prednjoj strani sarkofaga koja je čitava bila ispunjena tekstom. Znalac, kakav je bio, prisjetio se Solinske povijesti splitskoga kroničara arciđakona Tome u kojoj piše da je časni muž Dimitrije, zvan i Zvonimir, kralj Hrvata, vratio crkvi svetoga Dujma (tj. splitskoj nadbiskupiji) crkve svetoga Stjepana i svete Marije u Saloni sa svim njihovim dobrima. Ove je, pak, crkve bila sagradila i obdarila kraljica Helena, dajući ih splitskoj stolici da ih zauvijek posjeduje. One su zbog štovanja kraljevskih grobova bile privremeno ustupljene nekim redovnicima koji su u njima stalno obavljali službu. Tu je, u atriju bazilike svetoga Stjepana pokopan uzvišeni muž kralj Krešimir s mnogim drugim kraljevima i kraljicama.

Ponovna revizijska istraživanja, provedena 1972. godine pokraj današnje crkve i u njezinoj unutrašnjosti kao i citirani tekst kroničara, razjasnili su neke dvojbe, pa je opravdano zaključiti da je na Otoku bila jedna crkva, posvećena sv. Stjepanu, a ne dvije, kako se dotad vjerovalo. Naime, nad ostacima iz rimskoga doba sagrađena je u 10. stoljeću trobrodna bazilika s atrijem (predvorjem) u kojemu je pronađen razbijeni sarkofag s nadgrobnim natpisom kraljice. Ta je crkva postojala svakako u vrijeme kroničara Tome jer ju je on točno opisao potvrdivši da se u njenome atriju čuvaju kraljevski grobovi. Nju spominju i dokumenti iz kasnijih stoljeća, pa se smije zaključiti da je po svoj prilici propala, bila zapuštena i potom urušena u doba ratovanja protiv Turaka u 16. ili 17. stoljeću.

Novo stanovništvo Solina, koje su mletačke vlasti naselile poslije osvajanja Klisa, nije ju obnavljalo već je pokraj ruševina crkve sv. Stjepana sagradilo, početkom druge polovice 17. stoljeća, drugu koja je izgorjela 1875. godine. Ta je sagrađena, po L. Katiću, prije 1670. godine jer je tada, a na blagdan Male Gospe, u maticama zabilježeno prvo krštenje u crkvi na Otoku. Crkva sv. Stjepana po novim istraživanjima A. Duplančića prikazana je na akvarelima P. Zečevića (1807.-1876.). Po nama, pak, to je ona skromna građevina, znana s odavna objavljenoga Zečevićeva akvarela, crkva po liku i formatu slična onima kakvih je u barokno doba vrlo mnogo sagrađeno po čitavoj Dalmaciji.

Crkva Gospe od Otoka spominje se u mnogim dokumentima 12., pa 13., 14. i sljedećih stoljeća. Pred njom se zbori, izdaju potvrdnice, sklapaju ugovori no, iz svih tih tekstova nije moguće odrediti o kojoj se solinskoj građevini radi. Stoga je ovaj lokalitet još uvijek predmetom znanstvenih rasprava. Naše mišljenje već smo izložili.