hr gb de it es fr

Gradina

Među ostacima solinskih građevina posebno je zanimljiv kompleks nazvan Gradina uz samu rijeku i istočne zidine rimskoga grada. Crkva neobična tlocrta, sagrađena nad ostacima iz rimskoga doba, nalazi se danas u srednjovjekovnoj utvrdi koju je po nekim autorima (F. Bulić i Lj. Karaman) podigao splitski nadbiskup Ugolino de Mala Branca (1349.-1388.) da bi se se Splićani branili od Klišana. Crkva je danas u utvrdi sagrađenoj u vrijeme mletačko-turskih ratova u 16. stoljeću. Istraživana je 1909.-1911. pa 1923.-1925. godine, a nedavno je njezin tlocrt i volumen crtežima prikazao J. Marasović predloživši i uvjerljivu rekonstrukciju. Tu je crkvu M. Prelog prvi, prije gotovo pedeset godina, točno pripisao dobu bizantskog cara Justinijana (527.-567.).

Prihvaćajući tu točnu atribuciju držimo da je crkva bila posvećena Bogorodici koja se, dokazano je to i pisanim vrelima, štovala u Saloni u 6. stoljeću, a crkva u Gradini upravo je iz toga doba. U 10. ili 11. stoljeću bila je popravljena, obnovljena i pregrađena zadržavši ime svoje prve naslovnice. Stara salonitansko - solinska tradicija štovanja Bogorodice sačuvala se sve do danas, pa toj predaji možemo predložiti ovaj slijed. Kad se, naime, u poznije doba zapustilo i zaboravilo štovanje kraljevskih grobova u crkvi sv. Stjepana na današnjem Gospinu Otoku, a crkva u Gradini napustila i urušila, ili se oko nje sagradilo Ugolinovo utvrđenje, štovanje Bogorodice prenosi se na Otok i crkva sv. Stjepana postaje solinska župska crkva. Sasvim je sigurno da crkva u Gradini nije bila u funkciji u 16. stoljeću i, dakako, poslije toga doba.

S obzirom na starokršćansku tradiciju štovanja sv. Marije u Saloni, Bogorodičino svetište u tome mjestu, danas poznatom pod imenom Gospe od Otoka, nedvojbeno je najstarije u Hrvatskoj. Vrijedno je spomenuti da se na blagdan Male Gospe u Solinu, uz veliko vjersko slavlje od davnine pa sve do danas, održava sajam, u prošlosti od osobita gospodarskoga značenja za veoma veliko područje uz obalu i dalmatinsko zaleđe, sve do zapadne Bosne. Razmjenjivali su se proizvodi gradskog obrta i seoskoga gospodarstva iz unutrašnjosti. Danas taj sajam nema takvo značenje, no ostao je lijepa mjesna i vjerska tradicija. Solinsko su sajmovanje mletačke vlasti prekinule u nekoliko prigoda, na primjer 1743. godine zbog kuge koja se bila pojavila u dalekome Sarajevu.