hr gb de it es fr

Kapljuč

Po imenu obližnjega potoka, koji se spušta s padina Kozjaka prema moru, a dvjestotinjak metara istočno od amfiteatra, nedaleko gradskih zidina, nalazi se najstarija salonitanska grobljanska bazilika, nazvana Bazilika pet mučenika. Bila je posvećena svećeniku Asteriju i četvorici vojnika careve straže: Antiohijanu, Gajanu, Paulinijanu i Teliju, koji su, bivajući kršćani, pretrpjeli mučeništvo za Dioklecijanovih progona 304. godine. Pokopani su na malenu groblju izvan gradskih zidina, dakako, najprije poganskome, a potom, od 4. stoljeća i nakon pokopa tih vjerskih uglednika i gradnje crkve - kršćanskome.

I u Saloni, naime, kao i drugdje, u čitavome onodobnome svijetu, uz grobove mučenika počinju se pokapati članovi kršćanske općine. Stoga na Kapljuču, kao i na ostalim cemeterijalnim kompleksima u Saloni, ima nekoliko slojeva raznovrsnih i raznodobnih grobova od 1. do 4. stoljeća, a oblikom od jednostavnih i skromnih u amforama i pod tegulama, zatim olovnih lijesova, sarkofaga do zidanih grobnica sa svodom (tzv. a pozzo), s predvorjem i bez njega, te nekoliko desetaka vrijednih, sadržajem bogatih natpisa.

Polovicom 4. stoljeća, za vrijeme biskupovanja Leoncija (346.-381.) bila je, kako pretpostavlja Ejnar Dyggve, nad grobom jednog mučenika sagrađena crkva, prva salonitanska cemeterijalna bazilika. U njoj je 1909. godine pronađen jedan osobito položen i uređen grob s neobičnom velikom kamenom pločom na kojoj su uklesana četiri kruga i pravokutna udubina. Imala je posebno kultno (obredno) značenje pa se o tome grobu, koji je u znanstvenom pogledu vrlo zanimljiv, mnogo raspravljalo. Ploča je vjerojatno služila za polaganje jela i pića pri obredima, pa je po tome mogla biti i poganska. No, o njoj se vodilo računa prilikom gradnje crkve pa je očito da je bila važna i u kršćanskome obredu. To se zaključuje i po položaju mozaika uokolo nje. Na njima su bila napisana imena spomenutih mučenika. Na jednom od njih piše: Die octavo kalendas maiarum votum fecit ad martyrem Asterium, tj. osmog dana majskih kalenda načinio je zavjet mučeniku Asteriju. Pod oltarom su se po svoj prilici čuvali njihovi zemni ostaci - relikvije. Sve to, međutim, ukazuje i na postupni tijek razvitka obrednih svečanosti u rano kršćansko doba.

Arheološki sklop na Kapljuču sastoji se od crkve, podignute iznad ostataka prethodnih građevina, zatim nekoliko memorija i aneksa, groblja i gospodarskog kompleksa sa sačuvanim tijeskom koji je E. Dyggve prikladno rekonstruirao.

Istraživanja su započela 1871. godine kad je F. Bulić otkrio malu nekropolu nedaleko sjevernih zidina, uz ostalo i 16 sarkofaga poredanih u nizu jedan za drugim tek nešto istočnije od danas vidljivog bazilikalnog kompleksa. Sa sjeverne strane zidina na livadama Kapljuča počelo se potom pronalaziti arheoloških ostataka, a početkom 20. stoljeća pod jednom gomilom kamenja (što je u Solinu redovit slučaj) i ostaci građevine: apsida, zidovi pobočnih brodova crkve, sarkofazi ispod razine sačuvanoga poda crkve i "kripta" u apsidi. Bulić je zaključio da se radi o vrijednome lokalitetu koji zahtijeva obimna istraživanja pa je, ne mogavši za toliki projekt pribaviti dovoljno novca, taj posao, poslije mnogo godina. prepustio danskoj arheološkoj misiji koja je tu, na Kapljuču, iskopavala u dva navrata 1922. i zatim 1923. godine.