Šetnju Zvonimirovom, središnjom solinskom ulicom, započinjemo njenim prikazom na austrougarskoj katastarskoj mapi iz 1860. godine. Od tog vremena do danas ova je ulica znatno promijenila svoj izgled, ali je bila i ostala žila kucavica grada uz Jadro. Ovom šetnjom kroz solinska sjećanja prikazat ćemo kako je ona izgledala u prvoj polovici prošloga stoljeća.
Pa krenimo...
Pjesma Zvonimirova ulica - Izabela Martinović
Neposredno do današnje kuće Ivić stajala je na razmeđu 19. i 20. stoljeća gostionica u vlasništvu Ante Ivića, poznatog solinskog trgovca i gostioničara, aktivnog sudionika solinskog društvenog života. Njegova je gostionica bila poznato okupljalište splitske gospode, u njoj su se povremeno održavali i glazbeni programi, a nadaleko poznat specijalitet ove gostionice bila je patka sa selenom. Početkom tridesetih godina 20. stoljeća Ivićevi zatvaraju gostionicu i okreću se trgovini.
RODNA KUĆA DON LOVRE KATIĆA
Do početka 2021. godine na mjestu današnje kuće Sapunar stajala je rodna kuća poznatog hrvatskog povjesničara i svećenika don Lovre Katića, rođenog Solinjanina (Solin, 1887. - Solin, 1961.). Don Lovre Katić ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj historiografiji u kojoj je ostavio niz vrijednih ostvarenja. Uz srednjovjekovnu povijest koja je bila njegov uži znanstveni interes, don Lovre Katić autor je i niza književnih, popularno-znanstvenih i pučko-prosvjetnih priloga.
GRADSKI PARK – IGRALIŠTE
Na mjestu današnjeg Gradskog parka tridesetih godina 20. stoljeća nalazilo se igralište solinskog nogometnog kluba, današnjeg NK Solin. Nakon što je sredinom 20. stoljeća nogometno igralište preseljeno na današnju lokaciju, 1966. godine, na tom je mjestu uređen park u kojemu je podignut spomenik Solinjanima poginulima u Drugom svjetskom ratu, autora Fabijana Barišića.
Obiteljsku kuću braće Vlade i Mirka Grubišića, poznatijih pod nadimkom Gobušini, izgradio je u kamenu solinsku građevinar Ivan Katić. U prizemlju kuće godinama su se nalazile različite trgovačke i obrtničke radnje. Grubišići su bili izuzetno poduzetni, imali su mesnicu i klaonicu, a bavili su se i trgovinom i proizvodnjom leda i sapuna. Osim toga, vodili su gostionicu u Majdanu, u blizini tamošnje cementare.
SREDIŠNJI TRG – SEOSKO SREDIŠTE
U prvoj polovici 20. stoljeća središnji dio današnje Zvonimirove ulice poprimio je konture glavnog seoskog trga na kojem su se nalazile razne trgovačke i obrtničke radnje. Jedna od značajnijih je bila trgovina mješovite robe vlasnika Martina Pletikosića, otvorena 1921. godine. Veliki dio kuća koje su okruživale taj slikoviti seoski trg, poput kuće Šperac – Račić i kuće Štambuk, srušen je u bombardiranju Solina 12. rujna 1943. godine.
STARI „PAZARIĆ” / KUĆA ŠPERAC – RAČIĆ
Na mjestu današnjeg „pazarića” stajala je kuća Šperac koju su izgradili Vinka Šperac i njen suprug ing. Mate Glavan. U toj je kući, do početka Drugog svjetskog rata živjela obitelj austrougarskog kontraadmirala Antona Račića, koji je nakon blistave mornaričke karijere, posljednje godine života proveo u Solinu, gdje je umro i pokopan 1933. godine. Kuća je srušena tijekom bombardiranja Solina 12. rujna 1943. godine.
MLINICA VELIKA GALIJA
Mlinica Velika Galija čiji jedan dio, prema don Frani Buliću, datira još iz doba narodnih vladara, imala je koncem 19. stoljeća četrnaest mlinova. U novije vrijeme poznata još i kao Ponkova mlinica, posljednja je solinska mlinica koja je radila sve do pred kraj 20. stoljeća. Na mjestu današnjeg betonskog mosta koji iz Zvonimirove ulice vodi do Velike Galije, do Drugog svjetskog rata stajao je kameni mosti na dva luka, koji je porušen u bombardiranju Solina 12. rujna 1943. godine.
ŠPERČEVA LANTANA
Kuća Josipa Šperca, zajedno s lantanom, izgrađena je krajem 18. stoljeća i do danas je sačuvana kao jedinstveni sklop pučke arhitekture u samom središtu Solina. Na lantani se nalaze dvije herme. Lantana je, nakon što je prvotno zamišljena kao odmorište i zaklon putnicima na prolasku kroz Solin, često mijenjala namjenu. U njoj je prije Drugog svjetskog rata trgovac Ivan Mikelić imao prodavaonicu mještovite robe, potom je bila ribarnica, a danas se u njoj nalazi suvenirnica.
STARI SOLINSKI MOST – KAPELICA
Stari most koji vodi iz glavne solinske ulice prema Gospinom otoku izgrađen je, prema Ejnaru Dyggveu, u 17. stoljeću, dok don Lovre Katić tvrdi da je na njegovu mjestu još u 18. stoljeću bio drveni most. Uglavnom, ovaj najpoznatiji solinski most proširen je 1934. godine s uzvodne strane, kada je kapelica Majke Božje koja se nalazi uz most, premještena na njegovu nizvodnu stranu.
DOM KULTURE
Solinski Dom kulture izgrađen je 1931. godine kao Sokolski dom. Iako je gradnja planirana još prije Prvog svjetskog rata, zgrada je svečano otvorena tek 7. lipnja 1931. godine. U njoj su se kroz protekla desetljeća nalazile i prostorije pučke škole, knjižnice i streljane, kao i sjedišta mnogih solinskih društava. Ipak, više od svega, ovaj je zgrada od otvaranje do danas (p)ostala središte kulturnog života grada Solina.
Zgradu Gašpić u čijem je prizemlju desetljećima radila gostionica, a kasnije restauracija, izgradila su braća Martin, Jozo, Ivan i Ante Gašpić 1909. godine. Godine 1928. unutrašnjost gostionice je umjetnički dekorirao Mate Meneghello. Kroz dugi niz godina ova je zgrada bila središte solinskog društvenog života, u kojem su se, uz stalnu ugostiteljsku djelatnost, priređivali društveni plesovi, priredbe, predavanja i sl.
GRADINA
Iz Zvonimirove ulice ulazi se u jedan od najatraktivnijih arheoloških lokaliteta u samom središtu Solina. Srednjovjekovna utvrda Gradina izgrađena je u XV. stoljeću oko ostataka starokršćanske i starohrvatske crkve, naslonjena na bedem nekadašnje antičke Salone. Od uređenja prve ljetne pozorinice 1979. godine pa do danas Gradina je postala značajno središte solinskog kulturnog života.
MARIČKINA KUĆA
U kući Grubić, poznatijoj pod nazivom Maričkina kuća, održavao se dvadesetih godina 20. stoljeća tečaj za šivanje pod vodstvom Marije Grubić, na kojem su se mnoge mlade Solinjanke pripremale za buduće domaćice. Tridesetih godina 20. stoljeća kuću je rekonstruirao solinski građevinar Ivan Katić.
KUĆA PETRAŠIĆ
Kuću Petrašić, najbolji sačuvani primjerak secesijske gradnje u Solinu dao je izgraditi solinski liječnik dr. Mate Petrašić, koji je u Solinu ordinirao u prvoj četvrtini 20. stoljeća, kada je uz kuću stajao i lijepo uređeni botanički vrt. Iza Drugog svjetskog rata u kući Petrašić jedno je vrijeme s obitelji živio i poznati solinski liječnik dr. Martin Žižić, čiji je sin Bogdan kasnije postao jedan od najcjenjenijih hrvatskih filmskih redatelja.
GOSTIONICA „KOD ŠKOMBRE”
U kući Ante Grubića Škombre nalazila se gostionica „Kod Škombre” u kojoj su se stari Solinjani, kao i ostali namjernici na putu kroz Solin prema Dalmatinskoj zagori, osim zbog kapljice domaćeg vina, okupljali i igrajući briškulu i balote.
TALIJANSKI BUNKER
Šetnju Zvonimirovom završavamo kod ovog vojnog bunkera kojeg je izgradila talijanska okupatorska vojska u Drugom svjetskom ratu, a koji je sačuvan do današnjeg vremena.
