Od antičke Salone, nekad glavnog grada rimske provincije Dalmacije o čijoj veličini, blagostanju i raskoši svjedoče impozantne zidine s kulama, i vratima, forum s hramovima, amfiteatar, groblja sa salonitanskim mučenicima (Manastirine, Kapljuč, Marusinac) do vremena hrvatskih vladara, kada je Gospinim otokom kročila kraljica Jelena i krunidbe kralja Zvonimira u Šupljoj crkvi 1076. godine, Solin je uistinu grad spomenik...
Napisati sažeti prikaz povijesti Solina, nekada glavnoga grada jedne rimske provincije, i opisati neke njegove važne spomenike, privlačan je, ali i vrlo odgovoran zadatak. Dobro je, naime, poznato da je Salona grad koji se na izmaku antičkog svijeta gasi, nestaje i više se ne obnavlja. U srednjemu vijeku, gradski teritorij Salone, čitav nekadašnji salonitanski ager, ustrojen potkraj republikanskoga doba, nalazi se između triju važnih središta koja se međusobno često sukobljavaju: između gradova Trogira i Splita i kliškoga kaštela, koji je dugo bio u vlasti hrvatskih velikaških porodica, a potom Turaka. To određuje sudbinu i bivšega grada Salone - Solina i čitava njegova područja.
Osim bogate kulturno povijesne baštine, prošlost i sadašnjost grada Solina, Sretnog grada uz Jadro i najmlađeg grada u Hrvatskoj obilježena je posjetom Pape Ivana Pavla II Gospinom otoku 1998., a u turističkoj ponudi grada posebno mjesto zauzima i endemska podvrsta Mekousna pastrva, spomenik prirode Močvarni čempres, Gašpina mlinica iz početka 18st, rijeka Jadro, naš „hrvatski Jordan“ i kameni park „Nove Starine“ ...
