Jadro - mala rijeka koja život znači
Rijeka Jadro izvire u podnožju Mosora na 35 metara nadmorske visine, a ulijeva se u solinski zaljev nakon 4,5 km dugog toka. Svojim kratkim tokom oplođuje i donosi život ovom kraju, napajujući osim Solina, grad Split, Kaštela, Trogir i okolnih mjesta. U Solinu rijeku Jadro zovu „Solinska Rika" , a zbog njena značaja i događaja iz starohrvatske povijesti, često se naziva i "hrvatskim Jordanom".
Zbog života i razvoja endemske podvrste Mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostris salonitana), gornji tok rijeke proglašen je 1984. godine posebnim ihtiološkim rezervatom. Površina tog ihtiološkog rezervata je cca 78 000 m2, a predstavlja vodotok rijeke Jadro od izvora do Uvodića mosta.
Za vrijednosti rijeke Jadro znali su i davni narodi. Još su stari Iliri gradili kuće pokraj njezina korita i pili vodu kakve na daleko nije bilo. Krijepila ih je kad su odlazili u ratove protiv Rimljana, a Rimljani su zahvaljujući njezinoj vodi sagradili najveći grad na ovoj strani Jadranskog mora.
I Iliri su je pili, a Dioklecijan se kao dječak igrao na njezinim obalama
Vode su se razlijevale vodovodima i fontanama, a privukle su i velikog rimskog cara Dioklecijana da u blizini sagradi svoju palaču i da pije vodu iz te iste rijeke. On se još kao dječak igrao na njezinim obalama i pod starost se vratio rijeci svojeg djetinjstva. Koliko je samo muke i truda potrošeno da bi se sagradio veličanstveni vodovod do Dioklecijanove palače koji je dvostruko duži od rijeke.
Možda su u tomu veličina i moć rimskih careva. Barbarski narodi kasnije su porušili vodovod i ponovno su njezine vode tekle samo riječnim koritom. Nakon njih stigli su Hrvati i ona im je postala duhovna snaga. U njezinim vodama pokrštavali su se baš kao u biblijskom Jordanu. Ona je zbog toga simbol primanja kršćanstva, a taj simbol traje i do danas.
Tu je i grob kraljice Jelene koja se umivala u bistroj vodi rijeke Jadro. Ona ju je nadahnula da na otočiću koji tvore njezine vode sagradi crkve u kojima će se kruniti i pokapati hrvatski kraljevi. Zato je mala rijeka Jadro veliki simbol hrvatskog naroda. Iako je potok Sveti Ilija, koji nedaleko utječe u Jadro, gotovo potopio njezine ostatke, Šuplja crkva i danas govori o krunidbi kralja Zvonimira koja se u njoj dogodila 1075. godine.
Samo središte Solina, savršeno je mjesto za šetnje i druženja. Uređeno korito rijeke Jadro sa patkama i labudovima koji slobodno plivaju , kao i mostovi koji od davnina premošćuju Jadro, predstavljaju zaštitni znak grada Solina. Osim mostova, tu su i mlinice u kojima se stoljećima mljelo žito. Većina mlinica je danas utihnula i stoje kao nijemi svjedoci jednog vremena koje je prošlo. Sagrađena u 18.stoljeću, jedina mlinica kroz čije mlinske kolutove još prolazi voda je Gašpina mlinica koja je otvorena za sve posjetitelje i u kojoj možete uživati u prezentaciji običaja i života tog vremena.
Izvor: Slobodna Dalmacija, 12.04.2010., Bože Ujević