Solin će do početka 20. stoljeća kada se podižu cementare na ovom području biiti izrazito stočarsko poljodjelski kraj a rijeka Jadro - Rika - uistinu će biti izvor svega života. Uz njezine obale prostirali su se sočni pašnjaci i bogati vrtovi, a nad koritom su podizane mlinice i stupe zacijelo još od antičkih vremena.
Rika je jedina na širokom području od Šibenika do Omiša obilovala vodom tijekom cijele godine i stoga je postala središte mlinarstva u cijelom kraju. Ovdje su žito mljeli seljaci iz Zagore koji su se u jesen, nakon vršidbe u karavanama spuštali s Klisa. U solinske mlinice žito su dovozili i otočani. Barke su doplovljavale s Čiova, Brača, Šolte, Korčule pa bi nanizane uz riječnu obalu čekale svoj red. Mlinice su uglavnom stajale na brzacima, a ako prirodni pad ne bi omogućavao vodnu snagu, dostatnu za rad mlina, voda je s veće visine usmjeravana kroz strmu žlijeb (jažu ili kolovaju) te onda udarala u žice (propele) na osovini (vretenu) koja je okretala mlinski kamen. Uz svaku mlinicu je bio prostor za smještaj hambara za ujam i za odlaganje vreća sa žitom a neke su imale poseban prostor gdje su pomlioci čekali svoj red.
Gašpina je mlinica jedna od rijetkih još sačuvanih mlinica na rijeci Jadro. Građena je početkom 18 st. a u dokumentima se prvi put spominje 1711. godine. Njezin se građevinski sklop sastoji od četiri kamene prizemne zgrade u nizu s dvostrešnim krovovima pokrivenim kamenim pločama. Tijekom stoljeća ovaj se sklop dograđivao i doživljavao je razne građevinske preinake što se može uočiti na pročelju u naknadno otvaranim prozorima. Sklop je orijentiran sjever-jug, a voda se kroz jaže (kolovaje) s istočne strane slobodnim padom usmjeravala do donjih dijelova mlinova tj. do žlica pričvršćenih na mlinska vretena. Vrata i prozori su uglavnom na zapadnoj strani. Iznad glavnih ulaznih vrata na zapadnoj strani za nadvratnik je upotrijebljena antička nadgrobna stela. Unutar mlinice sačuvani su statični kameni dijelovi mlinova s kamenim mlinskim kolima. Prema sačuvanoj arhitekturi i podacima iz starije literature čini se da je najstariji dio ovoga kompleksa onaj na jugu dok je srednji nešto povišeniji podignut ponovno nakon što ga je godine 1885. razrušila nabujala rijeka. Mlinarstvo će dugo godina biti unosan obrt, a koncem 19. stoljeća počinje se naslućivati njego suton. Pa ipak, Gašpina će mlinica mljeti žito sve do šezdesetih godina 20. stoljeća, a tridesetih je godina u njoj bila i brusionica stakla. Potom je napuštena i prepuštena zubu vremena. Konac 20. stoljeća dočekuje urušenog krova i devastirane unutrašnjosti. Grad Solin u suradnji s Konzervatorskim odjelom Ministarstva kulture uskoro započinje njezinu obnovu te nakon pet godina u rujnu 2008. daruju Solinjanima i njihovim gostima zgradu kojoj je vraćen negdašnji sjaj. Prema povijesnom kontinuitetu i prema entografskim vrijednostima sklopa ova mlinica predstavlja spomenik kulture te je kao takva upisana u Registar spomenika kulture Republike Hrvatske.
Kontakt osoba: Ana Marušić
Mob: 099 722 1337
